vilica

Vilica iz Gudovca

 Ispiši

Vilica je kao uporabni predmet poznata od najranijih razdoblja ljudske povijesti, no samo kao pomagalo u pripremi jela. U starom Rimu vilica s jednim zupcem redovito se koristila kad je trebalo dohvatiti na pladnju udaljenu školjku, izvući hranu iz ognjišta ili je nabiti.

Europske srednjovjekovne države su se s njom kao priborom za jelo upoznale najranije u 11. st. Najstariji spomen o vilici kao priboru za jelo izazvao je podsmjeh, ali i strah jer se simbolički povezivala s vragom i njegovim trozupcem. Priča govori o bizantinskoj princezi, koja je na dvoru svog supruga, venecijanskog dužda, naručila izradu male zlatne vilice s dva zuba. Takva raskalašena i nepristojna gesta razljutila je Svetog Petra Damiana, koji ju je prokleo jer: «umjesto da koristi ruke, koje joj je Bog dao, koristi taj rijedak izum». Kuga, koja je naglo prekinula princezin mladi život, bila je, tumačilo se, kazna za takav raskalašeni život.

Srednjovjekovne i tudorske večere pamte pak križanca vilice i žlice - jedaćeg pribora koji je s jedne strane imao zupce, a s druge malu šeflju.

Slavu vilice pronijeli su u 17. st. Talijani, naravno, zbog svoje tjestenine. Naime, do Srednjeg vijeka već je bilo dobro uspostavljeno tržište tjesteninom (macaroni i vermicelli). Vrsta tjestenine koja je više nalikovala rezancima ispočetka se jela uz pomoć dugačkih drvenih štapića ( punteruolo), no, ako je jedan štapić bio dobar za namatanje paste, dva su bila još bolja, a tri idealna.

U Francuskoj su, primjerice, sve do 17. st. svi jeli prstima, pa tako ni čuveni Luis XIV. na svojim raskošnim dvorovima nije upotrebljavao vilicu.

Sve do početka 19. st. britanski mornari i dalje su uporno odbijali koristiti vilicu, smatrajući da nisu dovoljno muževni ako uz njenu pomoć jedu meso, iako je vilica tada već bila svugdje prisutna.

Vilica iz Gudovca, koja pripada vremenu kralja Matije Korvina (15. st.), pokazuje nam da smo bar u jednom povijesnom trenutku civilizacijski bili ispred mnogo naprednijih naroda.

Pripremio Goran Jakovljević, muzejski savjetnik

vilica