jatagan

Jatagan bjelosapac

Ispiši

18. stoljeće
kovanje, željezo; brušenje, bakar; filigran, olovo; kovanje, koralj; brušenje, koža; filigran, drvo; graviranje
duljina jatagana – 75 cm
duljina korica – 70,5 cm
inv. br. GMB 17040

Naziv jatagan dolazi od istoimenog grada u jugozapadnoj Turskoj (Maloj Aziji) i obično se opisuje kao vrst dugačkog noža s karakteristično oblikovanim završecima drške te jednobridnim sječivom koje može biti ravno ili zakrivljeno. Jatagan bi obično dolazio s bogato ukrašenim koricama te bi se nosio oko širokog pojasa u paru ili u kombinaciji s pištoljima. Prema boji drške (od bjelokosti ili od goveđe butne kosti) u narodnom se nazivlju za jatagane koristio naziv bjelosapac (ili bjeloušac) ili, ako su imali tamnu dršku (od bivoljeg roga ili drveta) crnosapac (mrki jatagan). Također, ako je oštrica bila zakrivljena jatagan bi se zvao krivac, a s ravnom oštricom pravac. Na prostore Balkana te granično područje sukoba Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva jatagane su donijeli janičari, a potom je na tim prostorima lokalno stanovništvo prihvatilo to oružje kao dio svog naoružanja. Međutim, trgovinom su neki orijentalni predmeti vrlo vjerojatno već i prije mogli biti u upotrebi na spomenutim prostorima.

Na prostorima vojnih sukoba s Osmanskim Carstvom jatagan se dobro prihvatio u narodu te postao sastavni dio narodne nošnje u tim krajevima i bio je svojevrsna oznaka muževnosti, statusa i ugleda te bi se nosio bez obzira na kulturni krug i vjeroispovijest stanovništva. Mnogi jatagani su kaligrafski ukrašeni natpisima na arapskom, jer se vjerovalo da to može pružiti njegovu vlasniku zaštitu i dug život te da jatagani imaju čak i iscjeliteljske moći. Jatagani pokazuju odlike osmanske umjetnosti, ali isto tako i autohtone elemente nekog zemljopisnog područja te modne uzore sa Zapada. U duhu osmanske tradicije raskošnog ukrašavanja, jatagan je bio izraz potrebe vizualnog prikazivanja čina i dostojanstva posjednika tog oružja. Smatra se da je moguće da su i pripadnici specijalne postrojbe baruna Trenka (Trenkovi panduri) u nešto kasnijem razdoblju također nosili jatagane. Ovdje predstavljeni jatagan nalazi se u fundusu Gradskog muzeja Bjelovar.

Mario Jalšovec, Povijesni odjel

jatagan
jatagan
jatagan