Messerschmidt

FRANZ XAVER MESSERSCHMIDT, Zijevanje (iz ciklusa Karakterne glave)

Ispiši
Gradski muzej Bjelovar › odjeli_i_zbirke › franz-xaver-messerschmidt-zijevanje-iz-ciklusa-karakterne-glave

obojeni sadreni odljev originalne skulpture
(između 1770. - 1783.)
Galerijski odjel (Zbirka inozemnih umjetnika)
KU 21041

Franz Xaver Messerschmidt
(Wiesensteig, Njemačka 6. 2. 1736. - Pressburg - današnja Bratislava, Slovačka 19. 8. 1783.)

Njemački kipar 2. pol. 18. stoljeća. Skromnog porijekla, prvu umjetničku poduku dobiva od ujaka, dvorskog kipara u Münchenu, Johanna Baptista Strauba. Školovanje nastavlja na bečkoj Akademiji lijepih umjetnosti te po završetku studija ulazi u kiparsku službu na austrijskom dvoru (1760. – 1763.) gdje izrađuje svoja prva djela u imperijalnom stilu kasnog baroka - reljefe, brončana poprsja i skulpture u prirodnoj veličini - prikaze carice Marije Terezije i carskog prijestolonasljednika Franje I. Druga poznata djela kasnobaroknog stila najčešće su vjerske tematike i portreti.

Od 1770. započinje njegov stilski odmak od tipično barokne patetike i raskošnosti isprva s neoklasicizmom i pojavom prvih portretnih glava u maniri rimskog imperijalnog portreta koje najavljuju njegov najznačajniji kiparski ciklus portreta tzv. Karakterne glave (Charakterköpfe) čiji se nastanak dovodi u izravnu vezu s njegovom tadašnjom osobnom krizom - postepenim pogoršanjem mentalnog stanja s promjenama u ponašanju poput halucinacija i paranoje koje su Messerschmidta stajali gubitka statusa uglednog kipara, kao i trajne zabrane zapošljavanja na mjestu profesora na bečkoj Akademiji. Ogorčen napušta Beč te se vraća u rodni Wiesensteig.

Godine 1777. odlazi u Pressburg (današnju Bratislavu) gdje nakon više godina ponovo dobiva posao na dvoru uz svog brata kipara, Johanna Adama i gdje stvara navedeni ciklus, sve do svoje smrti 1783. godine.

Karakterne glave posljedica su kiparevih velikih životnih potresa i predstavljaju odraz mentalne bolesti i gubitka klijentele koje ga naposljetku vode u društvenu izolaciju i potpunu posvećenost ciklusu autoportreta kao neke vrste autoterapije; poznato je ukupno 69 portreta od alabastera ili kositreno-olovne legure, uz mnogobrojne sadrene odljeve istih, sačuvanih u brojnim muzejima; Muzej Belvedere u Beču raspolaže najvećom zbirkom od ukupno 16 originalnih glava i mnogobrojnih sadrenih odljeva što ukupno broji 54 predmeta; Gradski muzej Bjelovar čuva u fundusu dva sadrena odljeva. Ciklus Karakterne glave predstavlja opsežnu i vrlo specifičnu seriju (auto)portreta; Kljunasta glava, Budalaš, Bitanga, Vragolan, Žalosni starac bolnih očiju, Stari veseljak, neki su od prikaza pojedinih duševnih stanja i karaktera čija hladna preciznost, naglašena karikaturalnost ili naturalistička jednostavnost ostavljaju vizionarski utisak suvremene umjetnosti.

Emilija Balaban, kustosica - voditeljica galerijskog odjela

Matthias Rudolph